Prodajemo dušu za tri lajka

ASIKS, foto: Aleksandra Pavićević

Kratki razgor povodom objave albuma Kradljivci banana, podgoričkog benda Antonio Sančez i Kurvini Sinovi

Podgorički bend Antonio Sančez i Kurvini Sinovi objavio je četvrti album. Onom dokonijem dijelu javnosti poznati su po pjesmio Rašku Konjeviću iz 2011. godine, kada je i osnovan bend, nakon čega slijedi album „Ništa bez krvi, sperme i govana“, snimak koncerta „Ludnica u Berlinu“, potom drugi studijski album „Mojoj majci“, na kojoj su se istakle pjesme „Guza“ i „Mama“, te singl „Blues za moju majku“.

Novi album pod imenom Kradljivci banana objavili su za Polucija Records, izdavačku kuću kojoj su ostali vjerni. Riječ je o djelu koje motivski ne odustaje od genitalnih zbivanja kao vječite inspiracije, ali ovog puta kroz novu geometriju zvuka kojoj ne fali uticaja od sint popa do industrijala. Svijest o detalju u izvedbi i produkciji ovog albuma vjerovatno je bez premca na crnogorskoj sceni, pa je prava šteta što članovi grupe nisu pronašli načina da zaplove u mutno more PR strategije, i za početak odustanu od svog nadaleko poznatog humora koji će nažalost obilježiti i ovaj razgovor.

Kako god, osvježenje na albumu je vokal Katarine Cvijović koja je i zvanično novi član benda uz stare, Dušana Đurovića, Filipa Ferdinandija i Zarije Pavićevića.

Za početak intervjua, upoznajte nas sa dosadnim faktima oko snimanja albuma kojima mora započeti svaki intervju na ovu temu još otkad je Isus napravio bend sa Judom i Svetim Petrom.

Album je odsviran prije pet godina u Studiju 9, Marka Perića, svi zajedno, bez naknadnog snimanja, osim vokala i par gitara. „Jaja na oči“ su snimljena u studiju „Stivi“ kod Stefana Pantovića koji je odsvirao i jednu solo dionicu, a Miraš Šljivančanin prateće vokale. Violinu na „Monotoniji“ je odsvirao Filipov otac, maestro Vili Ferdinandi, koji je tražio da to ne pominjemo (Vili inače krije i da mu je Filip sin), tako da za javnost govorimo da je violinu svirala pjevačica Katarina Cvijović, koja nikad u životu taj instrument nije vidjela, ali je virtuoz na bendžu što možete čuti na pjesmi „Pi“.

Zašto ste toliko čekali da objavite album koji je snimljen prije nekoliko godina?

Takve su bile životne okolnosti i situacije u privatnom životu pojedinih članova benda. Najvažnije je da je album pred vama iako su ti problemi ostali ispod istog tepiha.

Kako ste zadovoljni rekacijama publike?

Reakcije do sada skoro da nije ni bilo. Džez gitarista Šule Jovović voli da kaže da jednako dobro svira i za dvoje i za troje ljudi u publici, a mi da jednako loše snimamo i za dva i za tri lajka na društvenim mrežama.

Možda je reakcija izostala, ali su naslovnica albuma, kao i spot za pjesmu „Duda sloboda“ zasigurno najbolji dio „Kradljivaca“. Ko su autori?

Naslovnica i pomenuti spot su djelo dva umjetnika iz Kotora, DrAntona i DrBroa koje smo papreno platili. Ipak se radi o profesionalcima sa višedecenijskim iskustvom u vizuelnoj produkciji.

Na jutjubu album je predstavljen uz zanimljiv video. Ko je misteriozna dama bujnog poprsja na samom početku?

Nećete vjerovati, ali Dušan je, na Filipov nagovor, a za potrebe videa, vratio masno tkivo koje je prije više godina uklonio i čuvao u kantici od eurokrema. Veliku zahvalnost dugujemo producentu Ivanu Đuroviću koji nam je pozajmio kameru koja može da snima u 380 stepeni, jer je to bio jedini način da sise stanu u kadar. Takođe smo je koristili i za spot za pjesmu „Volim te ku*cem svim“.

Koliko se album razlikuje od prethodnih?

Iako je priča za sebe, svakako smo ostali dosljedni muzičkom pravcu čiji smo rodonačelnici – debilnom minimalizmu. Naime, kritičar Ilija Đurović je poslije preslušavanja nekog našteg materijala, tako nazvao ono što je čuo. Ili je rekao minimalni debilizam, zaboravili smo, ali to je svakako isto.

Na albumu ste se dotakli raznih tema, ali dominiraju priče o preljubi. Zašto?

Za to je kriva kriza srednjih godina. Zbog erektilne disfunkcije, takvih avantura nemamo u realnom životu, ali umjetnost, kao vještina nemogućeg, nam to dozvoljava, makar u pjesmama.

Osim što se mogu čuti stihovi poznatih izvođača, tu je i obrada Cecine „Monotonije”?

Da, slušaoci će prepoznati omaž Đorđu Balaševiću, „Bijelom dugmetu”, ali i direktne citate grupa „Sunshine” i „Tap 011”. Na pjesmi „Pi” jasno se čuje uticaj čuvenog harmonikaša dugmetara Kemiša, supruga naše koleginice i prijateljice Zorice Brunclik. Ponosni smo na obradu Cecine „Monotonije”, koja nije naišla na odobravanje naših kolega rokera. Naime, jednom prilikom smo na žurci u Tološima odsvirali „Monotoniju” u našem ruhu, nakon čega su nas kolege gledale kao da su vidjele penis sa surlom u obliku slona. Pitali smo ih u čemu je problem, a oni su u glas odgovorili - Znate li vi da je to turbo folk, znate li ko je bio Cecin muž, ona je čuvala puške i mitraljeze za Zemunski klan. Mi smo prevrnuli očima, Zarija je odmahnuo palicom i dao znak da je još jednom isprašimo. Sjutradan, isključili su nas iz Rokerske komore, ali nama nije žao.

Kad smo kod kolega, kako komentarišete trenutnu muzičku scenu u Crnoj Gori?

Čarls Bukovski je jednom rekao da ne čita savremenike. Ako je pritom mislio da pogled usmjeren na konkurenciju obara samopouzdanje, mi kažemo - Čarls, ne serite. Crnogorska scena zaista je go kurac. Bendovi zvuče kao da su zaglavljeni u beogradskoj rok sceni s kraja prošlog vijeka. Robuju pravilima i u kreativnom i u produkcijskom smislu i zato su predosadni. Tu i tamo bljesne poneka stvar, ali se brzo vrate na stari kolosjek. Naravno, kolegama uvijek u lice kažemo da im je vrhunski materijal, a svirke ludilo. Isto važi i za Antonija, da se razumijemo. Ne važi.

Oliver D.

preuzeto s Normalizuj.me