Modern Talking: Intervju sa Duškom Kovačevićem Gvašom

END VIOLENCE AGAINST VLADIMIR PUTIN

U tamjanom i lavandom osvježenim prostorijama baroknog Bahusa, redakcija Polucije sjela je da popriča sa bivšim honorarnim kolumnistom Vijesti, nekadašnjim bejbi-siting i sparing partnerom Brane Crnčevića Mandića u skvošu i sadašnjim full-time kiber-entitetom Duškom Kovačevićem, ili kako je poznat u Društvu (eva)raseljenih lica sa Kosova i NePala – Gvaš. 

„Volim da sjedim u ovom lokalu. ‘Bauhausom’ ga zovem, prija mi taj osjećaj lažnog moderniteta u postmodernom vremenu“, sa osmjehom kaže drug Kovačević pa, dok munjevito piše ljekovite komentare na svojem novom „ajfonu“ napravljenom u Ruskoj pravoslavnoj crkvi u Moskvi, opisuje svoj društveno-politički angažman: „Moj senzibilitet je vrednota izvedena iz metafizički-indukovane negacije empirijske realnosti, tako da moje fenomenološko iskustvo nije ništa drugo do, kako je to Berđajev lijepo opisao, aporijska repeticija justifikacije koja limesno normalizije bifurkaciju diskurzivnih enuncijatorskih modaliteta heteronormativne, a u esenciji pseudo-patrijarhalne, dekonstrukcije stukturno-hegemonijskog totaliteta, čiji je kvintesencijalni produkt kontigentna reartikulacija i reaproprijacija epistemološke denuncijacije radikalno malog otkrovenja lokalne mirotočivosti u post-pravoslavnom društvu.“ Pokazuje nam sliku koju drži u novčaniku: „Apostol Pavle Đurišić, slava mu i milost.“ 

U prijatnoj atmosferi lokala koji okuplja krem crnogorskog podzemlja, pokušali smo da saznamo zašto Duška zovu Gvaš.

Druže Gvaš...

Duško!

Druže Duško...

Tajm-aut! Gospodine.

Gospodine Tajm-aut?

Gospodine Duško!

Gospodine Duško, zašto vas zovu Gvaš? Zašto ne Akvarel? Ili Pastel? Ili Sulejman Demirel?

Uvijek podržavam zdrav buntovnički duh, iz kog izvire taj naš fini podgorički humor, posebno ako je usmjeren na nas poslenike javne riječi, nas koji imamo odgovornost prema napisanoj riječi, ali isto tako i podliježemo kritici javnosti i pošalama na vlasiti račun. Ahhh, vlastitost, to hajdegerijansko vozdizanje! A pratim Poluciju, ali prati policija i mene. (*smijeh grohotom*) Samo se šali čika Duško, momci dobri. Evo, reći ću vam što je moj omiljeni filozof Martin Hajzenberg jednom prilikom rekao...

Ne, gospodine Duško, nas to ne zanima.

Pretpostavljam da vas i vaše čitaoce zanima šta mislim o Građanskom pokretu i aktuelnoj socio-ekonomskoj i političkoj situaciji u Crnoj Gori?

Ne, nas i naše čitaoce interesuje zašto vaš zovu Gvaš.

Uprkos malicioznim opstrukcijama iz Vijesti, moja poslednja kolumna imala je preko pet hiljada pregleda, komentarisao je Majstor Rajo, lajkovao je Војин Грубач, šerovao je Saša Marković, zbog koje me je Božen CosmoDicks Jelušić zvala na bukkake grupnjak u Rotari klub Razvršje, a tebe i ovu dvojicu udbaša zanima zašto me Gvašom zovu?!

Jeste, nas trojicu i naše čitaoce. Kojih je više od troje. Dakle, otkud to... Gvaš?

Konobar!!

Duško Kovačević, poznatiji kao Gvaš, uredno je platio račun i revoltirano napustio lokal Bahus. Ambasada Kosova u Crnoj Gori uputila je protesnu notu Poluciji, u kojoj se oštro osuđuje napad na uglednog državljanina Kosova – Duška Kovačevića, poznatijeg kao Gvaš.


Pored Duškovih odgovora, naš diktafon je zabilježio i dio atmosfere iz Bahusa.

Za Poluciju iz Portala Analgetika,

Mixailo Radojičić – Tuš